PRIČE iz prošlosti i sadašnjeg života ŠOKCA kroz običaje, stare alate i zanate, stanove, ambare, ...

Sjećanje na davne šokačke Badnjake

Samo da vam je bilo vidjeti današnje jutro! Nebo je bilo vedro kao djetinje oko. Zrak se plavio. Ah. ah, što se sve promijenilo od sinoć. Vjerujte mi, oranja su bila prepletena finom svilicom babljeg ljeta. Jutarnje je sunce osvijetlilo bijelo i plavo jutro. Bilo je tako tiho, svečano i radosno — a zamirisalo je snijegom. Izblije­djele slike iz djetinjstva ganule se iz zaborava. Za nečim toplim, dragim, davno prošlim, čeznu­la je duša.

Predvečer mi iznenada pade napamet baka Kaja. Dugo je nisam vidjela. Čitavo ljeto. Tre­balo bi k njoj skočiti, jer baka Kaja — no, već vidjet ćete!

Velika slavonska zadruga - Kako se živi na zadružnom ognjištu

Na osječkom kolodvoru Slavonsko - podravske željeznice skupilo se toga jutra samo 20—30 putnika, koji su htjeli pu­tovati u Valpovo, Belišće, Donji Miholjac i druga mjesta uz Gutmannovu prugu. Mala lokomotiva bila je spremna za pola­zak. Iz njezinog širokog dimnjaka sukljao je dim, koji se dizao prema oblačnom nebu. Tender je bio pun drva za loženje stare mašine, a u vagonima se brisala prašina.

Kićeni svatovi

Iz godine u godina, sve je manje ženidaba uopće, a svatova pogotovo. Dok su se još prije nekoliko godina viđali po slavonskim šorovima obijesni svati u ciki i veselju, sada prolaze jesen i ženidbe jednako tmurno. Žene se tu i tamo momci i djevojke, ali u tišini i bez narobite bu­ke. Ne vide se više u maglena jutra sva­tovska lica ozarena uživanjem s ras­košne večeri, niti cilik tamburica po so­kacima budi građane. I rijetki se ciga može pohvaliti, da mu je skoro na gu­dalu lepršala stotinjarka.