U ovoj sekciji pokušati ćemo opisati i dočarati sve vrlo važne elemente života ŠOKCA, tj. stvari koje njega predstavljaju i bez kojih on ne bih bio u pravom smislu Šokac! Mislimo na: Bećarac, kulin, rakija, konji, selo, oranje, reklja, šešir, te običaje: Svinjokolja, „Ižimača“, poredovnice, …

Žetveni običaji - Koritna

K0RITNA, 11. srpnja 1934. — Selo je pusto, kao da je izumrlo. Seljani su svi na njivama, jer je žetva u punom jeku. Nekoji su već i ovršili novu pšenicu. Plača 40 do 50 kg po krstu. Rijetka je i polegla. Stari se žetveni običaji još uvijek održavaju, žetva se počinje molitvom. Kad se dovrši, ostavi se na jednom mjestu toliko nepožnjevene pšenice, da se može jednim zamahom pokositi. U toj se pšenici traži jedna vlat koja je sama i jedna vlat sa tri iz­boja, što simbolizira Trojstvo.

Vršidba ječma u Posavini

KAKO SE NEKAD VRŠILO SA KONJIMA - Županja, 29. lipnja.

Prvi talasi seljačke ljetine su pali. Sa žetvom ječma započela je odmah i vršidba. Seljačka kola škripuću pod prvim vozovima zreloga klasja. Vršaći strojevi šume i proždiru cijele snopove. Izlazi zrnje i seljak ga radosno motri na žuljevitom dlanu: to je rezultat njegovog rada, muke i znojenja kroz cijelu jesen.

Gajdaši i seoski pjesnici

Naši seoski gajdaši, koji su svirajući u svoj čudnovati instrumenat godinama zabavljali mla­dež, slobodno se mogu nazvati posljednjim gajdašima. Oni redom umiru, a »mješine«, »prdaIjice« i »lule« njihovih gajdi bacaju se na tavan ili na smetlište, jer mlađi ljudi ne znaju svirati u gajde, koje danas nijesu više tako omiljene kao nekada. Prije desetak godina gajdaši su se mogli vidjeti i u svatovskoj povorci, s vezenim otarkom (peškirom) na gajdama, u kolu i na prelu, kod dizanja zgrada i u vrijeme žetve kod boljih gazda, gdje su se s veseljem dočekivale velike mobe žanjaca, kad su se navečer vraćale s posla okićene zlatnim, žitnim klasjem. Gajdaš bi tada naduvao mješinu i zasvirao u gajde, poigravajući jednom nogom i pjevajući razne poskočice: