U ovoj sekciji pokušati ćemo opisati i dočarati sve vrlo važne elemente života ŠOKCA, tj. stvari koje njega predstavljaju i bez kojih on ne bih bio u pravom smislu Šokac! Mislimo na: Bećarac, kulin, rakija, konji, selo, oranje, reklja, šešir, te običaje: Svinjokolja, „Ižimača“, poredovnice, …

Đakovački bušari

Nekoć se u Slavoniji, od Sveta tri kralja do Čiste srijede, uoči svakoga zapovjednoga blagdana i nedjelje pripravljala obilna i bogata hrana. U Velikoj su maškare nazivane ćoraci, a u Đakovštini bušari. Činilo ih je trideset do četrdeset ljudi na konjima, a bili su obučeni kao Turci, vojnici, kalfe i td. Išli su sokacima i znajući gdje ima dobroga vina tu svrate. Kad bi se napili uzjašili bi konje dva po dva i pjevali, podvriskujući i svirajući u rog ili bubanj idu u druga sela. Imali su svoga vođu koji je bičem rastjerivao djecu. Nije manjkalo ni pucanje iz pušaka. (Ilić Oriovčanin 1846).

Pokladnja baba

Luka Ilić Oriovčanin prije stotinu šezdeset godina zapisao je da se tada od svih maškara odlikovala pokladnja baba, a pravila se tako što bi se ženska rubina napunila slamom tako da bi sličila na čovječansku sliku. Umjesto glave stavila bi se tikva, na kojoj bi oči i zube izdubili, te bi se sve to zaodjenulo starom ženskom robom. Kroz sredinu bi se stavilo deblje drvo kako se sve to ne bi presavilo, a drvo je ujedno predstavljalo i noge. To bi se privezalo za konjska kola koja je vozio najslabiji konj u mjestu, a kako bi sve izgledalo smješnije babi bi se u ruku dala varnjača, a okolo bi nekoliko djece napravili.

Didaci

Didaci su naziv u Slavoniji za šafingare, bušare, maškare, askrnje, fašingare. Didaci idu po prelima već od Tri kralja. Posljednjega dana spremaju se u slipce-prosjake, u truljavu robu. Iskrenu ruku i prose.  Petkom bi išlo po dvoje smrtova. Ogrnuli bi na se bijelu ponjavu, pobrašnili lice, a od repe izrezali zube i metnuli među usne, te naprave da su krezubi. Po kućama idu pred mrak, pjevajući, primjerice: