Risarenje u Srijemu

Risarenjem u Srije­mu bave, se najviše poljodjelski radnici i oni najsiromašniji seljaci, koji nemaju dovoljno svoga zemljišta, da bi ih ono pre­ko godine moglo prehraniti. Oni risare­njem za vrijedne žetve zarade toliko pše­nice, koliko im je nužno, da preko godine opskrbe sebe i svoje kruhom. Siromašni seljak i poljoprivredni radnik zadovoljan je, kada u kući ima dovoljno kruha. Svaki još u zimu zakolje po koju svinju, domaćica se pobrine da uzgoji nešto peradi, a domaćin još pomalo »kirija« i nadničari, pa se tako »uvijek nekako proživi i sve je dobro,samo kada nema u kući bolesti  kakve druge nevolje.

 

(foto:Tomislav Ciganović)

 

Risarima plaćaju se­ljaci po jednom kat. jutru 85 kg pšenice (ako je polegla, tada 150 kg), pola kg slanine, pola litre rakije i 5 kg brašna. Risarima je dužnost, da pšenicu pokose, poberu, vežu u snopove i slože u kamare. To običao radi uvijek cijela obitelj. I za djecu se nađe posla, jer ona mogu da prostinri uža. Radi se najviše po noći, jer je posao naporan, a sunce po danu veoma jako. Zato su risari upravo sretni, kada su noći vedre i obasjane mjesečinom, jer se tada može brzo i lako raditi, a taj rad, ma kako bio naporan, uvijek vrše s vese­lom pjesmom.

RUMA, HRVATSKI LIST 27. lipnja 1936.godine iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC