Božični običaji u prosincu od sv. Andrije i sv. Barbare

3. prosinca 1935. Mjesec prosinac u znaku je Božića i bo­žičnih običaja, koji se — iako teško — ali ipak još kako tako uzdržavaju, naročito po selima. Prve zornice o sv. Andriji ujedno su i početak predbožićnog raspoloženja, a isto tako i dan sv. Barbare, kad zapravo počinju božični običaji. Taj dan zaredaju od kuće do kuće »položaji«, sada u glav­nom djeca, i to već rano jutrom, još pri­je zornice.

»Položaji« već izvana viču, da li će ih primiti u kuću, (»Oćte primit polo­žaja«), a ukućani ga radosno dočekaju. »Položaj« najprije stane na vrata, pa zove sve vrsti živadi, a zatim čestita sv. Barbaru, želeći, da se množe guske, patke, kokoši i t. d. Sad ga domaćica posiplje kukuruzom, pšenicom ili zobi, što je u znak želje, da na ljeto urode dobro žitarice. —Kad je to svršeno, dobiva »polo­žaj« na dar lješnjaka, oraha, jabuka, pa i novca, a zatim brzo odjuri dalje, da ga ne pretekne koji »kolega«.

Na dan sv. Barbare sije se žito u tanju­re, koje će se kad lijepo nikne, obaviti trobojkom, a u sredini će se zapaliti »Trojstvo« t. j. tri svijeće na Božić.

Naše vrijedne domaćice također vjeruju, da je, najbolji grašak, koji se zasadi na dan sv. Barbare, jer rano nikne i dobro urodi.

Kraj Nove Gradiške, kod raskršća ce­ste, koja se odvaja u Rešetare, nalazi se i lijepa kapelica sv. Barbare, zaštitnice putnika. Kapelica je vrlo stara, a obnov­ljena je 1913., a okolišnji žitelji uvijek se brinu za njeno uzdržavanje i uređivanje. Po toj kapelici cijeli onaj predjel oko raskršća zove se »Barbara« i omiljelo je mjesto za šetnje.

 

 

Jesenji ugođaji - NOVA GRADIŠKA, 21. studenoga. Ova jesen iznevjerila se donekle jednoj staroj tradiciji: seoska romantika kraj »kazana« za pečenje šljivove rakije gotovo je iščezla uslijed slabog uroda šljive. Seljaci su nadoknađivali ovaj manjak na razne načine, ali sve to nije ono »pravo«. Peklo se najviše rakije od »direktora«, pa od jabuka, a da­kako ne manjka ni »klipara« ili »komadara«, a bilo je rakije pečene od abdovine, koja raste slična poput bazgovine, te ima sitni crni plod.  - Tek što je svršila ova »neuspjela« sezona pečenja rakije, započelo je klanje svi­nja, koje će doskora biti u najvećem toku. S tim su spojene i obligatne ve­čere zovu ih negdje »kermenc«, na kojima se razvija veliko veselje, po­jede se često vrlo mnogo, više nego bi i trebalo, i dakako, obilno zalije mla­dim vinom. Te obilne večere redaju se sad neprestano, jer nitko ne će da se osramoti, pa da kolje bez da priredi većeru, a i mora se dostojno »revanžirati«… Tako je započelo veselje, koje će trajati neprestano sve do Božića.

NOVA GRADIŠKA, 1935.godine, HRVATSKI LIST iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC