Naše selo i pjesma

Tisuće i tisuće stihova, od bezbrojnih i ne­poznatih pjesnika, posjeduje narod i selo. Kod nas, u Slavoniji, te su pjesme originalne! Duhovite, čudne, šarolike sadržajem i pune primitivne, ali dosjetljive šale. Vrlo je velik broj »slobodnijih« (ili kako bi građani rekli: »nepristojnih«!); one se pjevaju u veselim svatovima i na poklade. U novije doba uvlači se u naše selo: bosanska, a po malo i srbijanska pjesma. (Obično bećarske, koje se Srijemcu i njegovoj naravi dopadaju!) Tko su ti neznani »autori« pjesama!?.... Za duge zim­ske večeri sakupe se na »divan« (»prelo«) dje­vojke, rade ručni rad i pjevaju! Ako su dočule za kakav ljubavni ili inače zgodan događaj, sklapa­ju stihove, da ga opjevaju! U takvoj su pjesmi obično i imena lica iz tog događaja, pjesma se brzo raširi i pročuje, a selo se zabavlja. U opće najviše ženska mladež »izvađa« pjesme.

Nježna je ženska duša naše djevojke, našeg sela. Svog dragog djevojka u »pjesmama od mila naziva »dikom«, »bijelim janjetom« i t. d. Na pr. (Jedan šaljivi »otkaz«!)

Bilo janje dajem ti na znanje

Da j’ za kratko naše milovanje!!

Ili ova čudna usporedba:

Imam diku k’o na raju vrata

Još da ga je dati — molovati

Ne b’ se moglo u njega gledati!

Humor je u većini pjesama. Jednostavan i vedar. (Često je u šaljivim pjesmama sadržaj prost, ali neka riječ dvosmislena!) U onim, »slo­bodnijim«, izrazi se, naravno, niti skrivaju niti biraju!

Naročito, gornji Srijem obiluje »raznovrsnim« pjesmama. (Kraj M. Stojanovića, Ivana Kozarca i Joze Ivakića).

Momak »upozorava« djevojku. Dobar savjet!

Curo moja ti mi na drum ne ’di!

Jer si mlada, — ubost će te brada!!

Poziv na »rendez-vous«:

Dođi diko, kada legne tata.

Kad ga mati stane milovati!

Debele bi se knjige ispunile s tim pjesmama! Javnost ih vrlo slabo poznaje! Ono malo, što je objelodanjeno u djelima slavonskih pisaca, skoro je neznatno! (Nekoliko zgodnih i karakterističnih iznio je g. J. Lovretić u jednom starom godištu »Vienca«.)

Pokojni »čiča Luka« Matića iz sela B., bio je prije tridesetak godina vrlo popularan u kutu gornjeg Srijema. Seljak, bez veće naobrazbe, bi­star i oštrouman! Rođeni pjesnik. Za vrijeme iz­bora ili političke kortešacije recitovao je narodu svoje stihove, koji se i danas pamte. Narod ga je vrlo volio i poštivao. Lijepo je opjevao kugu (1895. g.), strašan pomor svinja, a te je godine i Sava poplavila Bos. Posavinu. Poznat je bio u Županjskom kotaru i vinkovačkoj okolici.

Preobraženo je naše selo u posljeratno doba. Narod ostavlja narodnu nošnju, djevojke idu sve više u »frizuri« (po »Svabski«, »civilski«!), nose »šimi« cipelice od laka. Nije čudo, da su i tuđu pjesmu primili. Pjesmu drugih krajeva, drugih običaja.

I tako našim sokakom zabruji kadkad:

Na Uskrs sam se rodila džane

...... aman rodila!

Ili (iz blizke nam Bosne!):

Fesić moj, hajde na čelo, 

U mene se zagledalo, haj … svo selo!!

Franjo B.Babić HRVATSKI LIST listopad 1928.g. iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC