Šokačko sijelo

Opet su stigli ti veseli dani, kad vrela krv kipi poput mladog vina,

a pjesma odjekne po slavonskoj ravni, uz pratnju tambura i cik violina.

Opet je baća šešir nakrivio, a mlada snaša podvrnula skute,

 

gromki bećarac šorom oživio, štrikana špenzleta zamijenila kapute.

Vilovito kolo po šoru se vije, u ritmu svirke lebde mlada tijela,

čiča šljivovicu iz čuture pije, veseli su dani šokačkoga sijela.

Sretan onaj narod koji za sebe mari, i svoje drage tradicije gaji,

kako jednom reče moj učitelj stari, bolje da mre selo nego običaji.

Jozo Išek