Božićni običaji prije „50-60“ godina u Slav. Posavini

Strizivojna, 27.studena 1927.

Bilo mi je 78 godina, te se sjećam Božićnih običaja. Kako danas, tako i onda svatko se veselio Božiću, te se svatko stara i bogat i siro­mah, da se što bolje pripravi za Božić. Onda su još postojale zadruge sa jednim kućegospodarom, koji se brinuo za sve zadružne poslove, pa je bio dužan, da se brine i za Božićne blagdane.

Prva mu je bila briga u ljetu, kada se vrši žito, da izbere jednu vreću najboljeg žita sa naj­boljeg zemljišta. To bi žito žene morale narešetati, pošto nije bilo niti vršilice, niti trijere, a niti modernih mlinova. Ako još to žito nije dovoljno čisto, onda bi se još moralo i oprati. Ta se vreća žita mljela u suvari, koju okreću konji, a bilo je gotovo u svakom selu. Mljelo se i u vodenici, koja je bila napravljena na većim vodama. Žito bi se mljelo posebno, te se od nje nije uzimao ušur. Vreća je bila zabilježena ugljenom, pošto nije bilo plave krede.

U oči Badnjaka to se brašno presije na gusto sito, a za svagdanji kruh se sijalo na rijetko sito. Vreća, u kojoj je bilo brašno za Božić, ne smije se otresati, jer bi bilo one godine žito nečisto. U ju­tro, kad osvane badnji dan, digne se reduša i redarica. Reduša je ona, koja mora da kuha za dru­žinu, mora da naloži vatru na ognjištu i da kuha bijeli grah i suho voće: šljive, kruške, jabuke i sjeme od bundeva tučeno u stupki za pečenje papaduše ili sjemenjače. Redarica je ona, koja mora da mijesi i kruh, jer u zadrugama je bio taj običaj, da žene mijese redom kruh. I to, po starini muževa. Redarica grije vodu te onda mijesi badnjaču. Ako u zadruzi nema pečena kruha, to se mijesi poseb­no od badnjače. Kad se badnjača umijesi, pokrije se da uzađe. Sad su već sve žene na nogama. Je­dne mijesu tijesto u oprsno, jedna loži krušnu peć i napokon se mijese lokše. Kad se prva vatra zgori, potiska se sa zjala unutra u peć, da se mo­gu peći lokše. One, koje su bolje pečene, ostave se za pravljenje sjemenjače, a lošije se daju djeci, a i svakom članu zadruge po jednu, te se prekrsti i metne pod jastuk da ne bude korave. No stariji ne smiju jesti, dok ne bude pečena badnjača. Dok se ovo sve obavljalo., dotle je već kruh gotov, da razmješuje. Već su pripravljene tepsije, pospu se brašnom da ne zagori i ne prilijepi kruh, koji se u njemu peče. Prva se pravi »ljetnica«, koja se na­kiti ovako: Uzme se komad tijesta, te razvalja na prst debelo, uplete se u dvoje i metne se na kruh, unakrst. Još se metne u jednu četvorinu mjesec i to kakav je u ono vrijeme pun, mlađ i t. d., u drugi dođe težak sa kandžijom, u treću četvorinu dođu volovi, a u četvrtu četvrt dođe isto od tijesta kao slovo S. Na svakom kutu ove četvorine dođe od tijesta po jedna ružica, a isto i napolak i jedna. Kad je gotov ovaj kruh pravi se drugi, isto se okiti tijestom, samo što na ovom kruhu nema težaka, ni volova, ni mjeseca, nego je sunce. Kad je gotov kruh, prave se ljepine i to prva je bogomoljka. U nju se metne krajcar. Onda se pravi pčelarka, govedarka i svinjarka. Na pčelarku se meće sitno tijesto kao pčele, na govedarku se meću četiri komadića tijesta, pošto krava ima če­tiri sise. Na svinjarku se meću 10 komadića od tijesta, jer krmača ima 10 sisa. Kad bude to sve gotovo, nosi se u peć, a dotle reduša razreže vačanku, da se i ona peće. Reduša je isto sjeme pro­cijedila i pravi sjemenjače. Ta se pravi tako: Metne se jedna lokša u tepsiju, na se pospe sjeme­nom i tako redom: jedan red Iokše, jedan red sje­menja. Redarica je već izgrnula i krušne peći i meće redom u peć. Sve se to tijesto zove »badnjača«. Badnjaču nosi muško dijete ko ga ima iz sobe do peći na glavi. Ako bi kruh u tepsiji pre­više izašao, opaše se tkaninom. Badnjača se mora metnuti u peć svakako, dok sunce ne izađe, a i svijeća se u sobi ne smije trnuti, dok se badnjača ne metne u peć. Svijeća se u sobi ne smije utrnuti, dok sunce ne izađe a i soba se ne čisti i kreveti ne namještaju, dok je badnjača u sobi. Na onoj žari, što je izgrnuta iz krušne peći, dođu obično starije žene sa domaćim voskom i prave dvije svijeće. Jednu veću, a drugu manju. Veća svijeća gori cijelu noć. Na njoj imadu tri mala pojasa. Ona manja je uštipljena i gori na prvi dan Božića u podne. Kad prave svijeće, donese kućegospodar flašu vina. Kad se ove svijeće naprave, donese se sa crne šljive grančica i na nju se privežu i objese se u sobu za gredu. Tu grančicu mora od­rezati svakako jedan mlađi muškarac. Kad je sve gotovo, pripravlja se za ručak. Gazda donese vina i rakije. Družina se skupila oko trpeze. Na trpezi je račinka i Ijepina bogomoljka, gnjetena graha, kuhanoga voća, kisele repe i lokše sa sjemenom. Kad je to sve gotovo, svi ustanu i mole se Bogu: pet očenaša i jedno vjerovanje za dana­šnjeg svečara Adama i Evu. Kuće-domaćina uzme Ijepinu bogomoljku, i raskida je na više komada. Svatko od čeljadi nastoji, da dobije onaj komad gdje se nalazi krajcar. Ko krajcar nađe, mora dati u crkvu lemozine, ali prije svega mora svatko da jede račinke.

Na badnji dan ne smije reduša tući orase. Jer, bi lupala suđe cijele godine, a ni djeca se ne smiju tući. jer bi bilo na djeci čirova.

Svaka bolja zadruga kolje svinjče i goveče. Svinjče se peče na ražnju. Cijeli dan je sve zapo­sleno oko kuće, sprema se, čisti i pere, čak i one stvari, koje se samo čiste od Božića do Božića. Na badnjak rano u jutru dolazi položaj. To sva­kako mora biti muškarac, jer muškarci imaju i veću sreću. Čim dođe u kuću veli: Čestitam Vam Adama i Evu. On dolazi u kuću k reduši, koja metne mali stol. On sjedne, a ona ga posipa po glavi ranjenim kukuruzom. Na to on govori:

dilo se, telilo se, ždrijebilo se, macilo se, leglo se, rojilo se, prosilo se, kučilo se, janjilo se itd. Reduša osobito pazi da položaj ne odnese ništa na šeširu ili na odijelu, jer bi joj onda živad cijele go­dine išla u susjedno dvorište. Za nagradu dobije položaj rakije od gazde, a od reduše grovaču kolotina. To je voće od krušaka nataknuto na ko­nac, i to mu metnu na vrat. Kad je već bio položaj, onda smije i žensko doći u kuću.

Kućedomaćina nastoji sa ostalima muškarci­ma da sve poslove oko blaga posvršavaju, da bla­go, koje je kod kuće, ima dosta stelje, jer se staje ne čiste na Božić. Kad su muški to sve svršili, onda se oni sami počimaju čistiti. Neki se čak i kupaju, briju i presvuku u čisto odijelo. Kad je već sav posao oko kuće gotov počimaju i žene spre­mati. Češljaju sebe i djecu, peru i presvlače u či­sto odijelo. Na krevete se meće sve čisto, najljep­še ponjave koje imaju.

Kućegospodar nastoji da donese kući ako ima u selu koji komad od alata, jer je običaj da sve stvari moraju biti kod kuće preko Božića. Gazda pripravi jednu polosmaku namiješane hrane, žita, zobi, kukuruza, ječma i raži za večer. Dalje iz­vadi ljute rakije i vina. Drva se nacijepa mnogo i nanosi u kuću, što će biti dosta preko cijelog Bo­žića. Jedan muškarac odsiječe jedan štap dreno­vi. Kad je već mrak sve se kupi kući. Soba je či­sta. Sad se sprema za večeru. Reduša nosi malu trpezu i na tu trpezu sve meće, što će se večerati. Tu je ljetnica kruh sa mjesecem i težakom, bijeli grah gnjeteni, kuhane kalotine, kisela repa, med u santama (saće), u drvenom tanjuru. Pod tom malom trpezom je rešeto i u njemu su noževi, vi­lice i kašike, a to sve pokrito bijelim stolnjakom. Donijela je u košaru vode i jedan mali stari zem­ljani lončić, i u njemu žari. Gazda je donio onu polasmaku sa onom miješanom hranom i hamove, i lemeš sa pluga.

Mora se osobito nastojati da sve mora biti u sobi, dok se dođe večerati. U sobi mora biti sve ono, što treba jesti i piti. Kad je već sve u sobi kućegospodar ide po slamu, uzme breme na leđa i nosi ga u sobu. Kad dođe slama u sobu, onda se puca. On poklekne i veli: »Faljen Isus.« Svi mu odgovaraju! »Uvijeke Isus.« Dalje veli: »Evo ide i Božić i Isusovo porođenje.« Ovi iz sobe mu vele: »I ti bio. Živ i zdrav«. Breme se metne na­sred sobe, a djeca ga čupaju i viču: Kokoda, kokoda da kokoši cijelu godinu dobro nesu. Žene isto čupaju malo slame i meću u krevet. I reduša uzima slame, i meće na trpezu i to, uzduž i po­prijeko u znak križa. Breme se ne smije razvezati, nego kada se slama iz bremena počupa, jedek se metne pod trpezu. Djeca raznose slamu po cijeloj sobi jer se na Božić ne leži na krevetima, nego svi moraju spavati na slami Jer se Isus rodio na slami. Samo teški bolesnici leže na krevetu. Reduša je izabrala nekoliko strukova slame, koji izgledaju cijeli, skine ispod grede onu svijeću sa tri pojasa, koja Je visila na šljivinoj grančici i zapali je i baklju. Na nju se metnu oni strukovi slame i na tome se zapale svijeće. Trpe­za je pokrita bijelim stolnjakom. Na trpezi je kruh Ijetnica i so. Svi ukućani stanu oko trpeze a na cijelu trpezu, okreće se jedan dječak od 810 godina tri puta. Svaki put kada dođe licem prema njima rekne: »Faljen Isus«. Ukućani mu odgova­raju: »Uvijeke Isus«. Kad se tri put okrene, onda poskoči, ali mora paziti, da se ne ugasi svijeća, jer će onda umrijeti. Ako ima više takovih muš­karaca mogu se i oni okretati, mogu biti mladi i stariji. Onda uzme gazda svijeću, a svi ukućani dobro nagnu glavu na trpezu, a gazda ih svije­ćom okadi po tri puta i svaki puta veli: »U ime oca i sina« i t. d. Reduša je donijela onaj mali lon­čić, u kom je bila žar. U njega metne se tamjana i stojeći se kadi kao i svijećom. Sada se moli Bogu. Svijeća gori u zemljanoj posudi, u kojoj je pomješano žito, kukuruz, zob i ječam. Nosi sve na trpezu, meću se tanjuri, noži i vilice. Gazda navlači rukavice od stare kožušine sa jednim palcem. Uzima veliki nož i najposlije uzima kruh i prekriži ga nožem govoreći: »Koliko je ove go­dine širok, toliko do godine visok« onda razreže na četvrtine ali ne skroz, nego se onda raskida. U zadrugama je običaj, da djeca jedu za malom trpezom. Kad je gazda kruh onako razrezo, onda dođe jedno od djece i raskine kruh i nosi dru­gom da raskine i onu četvrtinu. Večera se, graha sjemenjače kalotina, kisele repe, i na koncu me­da. Poslije večere kad se je svršilo jelo, onda re­duša donese drugi kruh, koji će se jesti na prvi dan Božića. Na njemu je sunce. Gazda je donio kobasicu i metne na kruh i još metne suhi sir. Prije jela pije se dobra medena rakija, poslije večere najboljeg vina, a jedu jabuke srčike, kruš­ke miholjače. Za vrijeme večere ne smije nitko izlaziti napolje, dok se ne večera. Poslije večere izađe najprije domaćin, a onda i svatko drugi smije izaći. Onda se pjevaju božićne pjesme. Sta­riji piju vina, djeca se kockaju orasima. Mladež ide selom pjevajuć. Susjedi obilaze jedan drugog i čestitaju jedan drugome.

Prvu večer se veli: »Čestitam vam Božić i Adama i Evu«, to vrijedi do pol noći. Pred pol noći se sprema na polnoćku. Idu i stariji i mlađi. Kada se vraćaju, kažu onima, što su u sobi. »Čestitam vam Božić i Isusovo porođenje«, a oni mu odgovaraju: »I ti bio Živ i zdrav.« Onda muškar­ci, kad dođu u kuću, uzmu onaj drenovi štap i čeprkaju po vatri. Vatra mora da gori cijelu noć. Dok čeprkaju govori se: »Rodilo se telilo se, macilo se, ždrijebilo se it.d.«

Na prvi dan Božića je običaj da se ruča rano, to jest do sunca tako, da ručaju kod kaće i pastiri. Prije nego se jede gazda uzme onaj suhi sir, izkruži ga i nalijeva vinom i pije se, ali i opet prvi piju muškarci, jer tu oni sretniji. Poslije njih mogu piti i ženske.

Za ručak bude kobasica prženih i hladnetine. Pije se šta tko hoće. Po rućku se svijeća utrne i to taka da se kraj koji gori, metne u mješanu hranu. Odmah gazda gleda čega se najviše primilo, tj. kakove hrane. Onakve će biti te godine najviše. Za podnevski ručak se isto sve donese u sobu. Jede se onaj kruh na komu je sunce. Zapali se svijeća štipana. Isti ona svijeća, kao i u večer. Okreće se i kadi se. Samo sada dođe zet za položaja i on se okreče kao djeca, a on za nagradu dobije jednu kobasicu.

Sad se razumije da je svakome lijepo na Božić. Prođe prvi dan, pa i drugi. Treći dan se slama vozi u jutro već oko 3 sata. Družina počima ustajati i slamu nositi van. Obično nose mlađi momci i djevojke. Momci sviraju u tamburicu, a ženske meću po malo slame na šljive i ostalo voće, da bolje voće rodi. Iznose hamove polasmoka sa hranom. Hrana se daje živadi i to tako kako je jedek vezan, raširi se i u njeg se baca mješana hrana.

Gazda podijeli one ljepine i to pčelarku daje onomu, koji je pčelar, govedarku govedaru i svinjarku daje svinjaru, jer jedino oni imdu pravo da jedu te ljepine. Uz to dobije svatko po tikvicu rakije. Reduša mora da mete sobu po devet puta i to mora se masti do sunca. Mladež se veseli, igra i pjeva i traže Ivana da mu čestitaju i tako je prošao Božić.

 

Priopčio Šimo Degmeca Napisao Mato Degmeca Seljaci iz Strizivojne izdano: HRVATSKI LIST 25. prosinac 1927. godine iz arhive: HEMEROTEKA MSO priredio: STARI ŠOKAC