Gradište 1935. godine

Marljive tkalje u Gradištu - GRADIŠTE, 4. siječnja. — U našemu selu znatna Je i oživjeo tkalački obrt. Prije je svijet kupovao samo tvorničku slabu odjeću, a danas kad je nestašica novca sve veća, seoske snaše ponovno počinju sklapati stative, koje su se do sada sušile na tavanu. Tako sada već svaka treća kuća ima u sobi tkalačke sprave i kad se čovjek prošeta selom samo čuje šum stativa. Ovo je veoma dobar znak vraćanja domaćemu platnu koje je najbolje i najjače, a ne košta mnogo, jer je naš domaći produkt.

Narodna nošnja - GRADIŠTE, 18. travnja. — O izumiranju sla­vonske seljačke nošnje pisao je »Hrvatski List« već mnogo puta. Uistinu; žalosno je pogledati današnju nošnju, pa je usporediti s onom nekadašnjom. Razlika je jako velika. One vezenke sa plavim i crvenim karminskim (od prirodnog bilja načinjenim bojama i obojadisanim) vezovima, pa oni ukrasni cvjetovi zlatom i srmom izvezeni i dugi nizovi dukata, danas su peć potpuno iščeznuti. Onda je djevojka mogla da se ponosi i tašta kao parnica, vragoljasto nasmi­jana, natpjevana sa momcima:

»Dikin pogled, dikina persona,

Više vridi od dva milijona...«

Danas je ta »milijonska« cijena pala na stotine, pa zato momci pjevaju u kolu:

»Koja nema dukata,

Nek se sa mnom ne´ vata.

Al su take danas sve,

Zato ništa — od igre... «

 

Ekonomska je kriza oduzela svaku mogućnost našim Slavoncima da održavaju ono staro. Obilja, danas nema. Ali mnogo je kriv i rđav običaj, da se odijela kupuju u dućanu i poznata sklonost za »gospodenjem«. Od svih slavonskih sela najbolje svoju nošnju je sačuvalo selo Gradište i ovdje se može još vidjeti djevojačka pletenica. Idruga bi se sela morala u tome ugledati u selo Gradište.

 

Poklade u Gradištu - GRADIŠTE, 1. ožujka. — Preksinoć je došlo do krvavog sukoba između seljaka Pave Petkovića i Ilije Jovanovca. On im se u pijanom stanju posvađali zbog tam­buraške svirke i u tome natjerivanju počeli udarati. Petković je izvukao nož i zadao Jovanovcu težak ubod, po­vrijedivši mu i pluća. Ranjenik je u teškom stanju ot­premljen u vinkovačku bolnicu. — Pokladni je život ovdje veoma tih i jedino se u seoskim gostionicama čuje svirka tambure i večerom se zaori vesela momačka pjesma ši­rokim sokakom:

»Nije gazda ko ima volova,

Već je gazda ko ima sinova:

Šest sinova, eto plug volova...«

Seljaci su započeli sa oranjem, a neki već siju pro­ljetnu zob. Svi zimi usjevi vrlo dobro izgledaju. 

GRADIŠTE, HRVATSKI LIST 1935.godine iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC