Na posijela dvojnicama kroz Bapsku 35. leta uz svatovske običaje i pudarenja

Dvojnice, 10. studenoga. Pokraj tamburice vrlo je omiljen gla­zbeni instrumenat u Srijemu dvojnice. Nesamo čobani i mlađi svijet, nego i stariji vole navečer prebirati u dvojnice i tako razveseljavati svoju družinu. Nije to bučna muzika ali srcu bliza, puna starinske ljepote. Najbolji svirač u dvojnice je u našemu selu čika-Mata Kovačič.

Kud krene, dvojnice su mu uvijek za pojasom. Sam kaže, da mu je na fronti bilo najteže, kad je pomišljao, da će poginuti bez dvojnica. Kada su mu ih poslali, 'veli, da je išao na juriš sa pola brige manje za život.

30. listopada, U Fruškoj gori su brda opustjela, Tek se poneki put sruši u vinograd uz i oštar šum jato čvoraka na pabirčenje »greša«. Ponegdje orač prevrće sloj zemlje, koji ga je ove godine tako iz­nevjerio. Uskoro će i toga nestati, pa kada brda obavije magla, žavladat će u polju potpuno mrtvilo. Tek tu i tamo susretat će se jedino čobani. Život im je jednostavan, ali i zadovoljan. Uvijek na čistome zraku, izvor-voda na do­hvatu, a u torbi ne manjka kriška do­broga sira i zalogaj suhoga mesa. Pa i kad vjetar zahuji dolovima, što će čo­banin drugo nego potražiti zavjetrinu te u a dvojnicama prebirati starinske me­lodije, kao onu:

»Zvoni zvonce, čoban tjera ovce,

Oj čobane, ukrast ču ti janje,

Makar išla s tobom na vjenčanje…

I tako će to iz dana u dan, dok sni­jeg ne pokrije i posljednju travku u polju.

 

(fotografija iz D.Bebrine)

Svatovski običaji, 22. Studenoga Iz srijemskoga svatovskog običaja sve više nestaje ono karnevalsko. Do prije par godina je bio običaj, da se »svatovska luda« okiti peruškom, đerdanima od paprike i izduhanih jaja, zatim dobro maskira, a onda na taljigama voza po selu. Na svakom raskršću bi udaranjem varjače u šerpenju objavili kakvu masnu šalu. Donekle se zadržalo pokladno kićenje jedino kad se »radosne« t. j. svatovske reduše poslije ručka vozaju po selu, a na šaragljama više razne drndarije. Te neukusne karnevalske parade gubi svaki efekt pred lijepim kićenjem peškirima, zelenilom, ružmarinom i drugim cvije­ćem, te bi ih sasma trebalo izbaciti iz naših lijepih običaja.

Veseli Srijemci, 8. prosinca. —Tko god u Fruškoj Gori ima vinograd, obično ima i pušku, koju nosi u pudarinu. Puška se upotrebljava za razne svečane zgode. Pošto se sada redaju i imendani, to se u selu prašti sve u šesnaest. Običaj je, da čestitari u svanuće dođu korporativno pod svečarev prozor, a onda odapnu plotun. Svečar ih tada ponudi rakijom i pogačom, a navečer i priredi »čast«, na kojoj ori najbolje ona:

»Ide lola i nosi ulare,

Da me vodi od rođene mame.

Da me vodi, da me oslobodi,

Hop, mala garava, da me oslobodi.«

Srijemska posijela, 13. Prosinca. – Rijetko je gdje razvijen osjećaj društvenosti kao u Srijemu. U zimsko veče svjetlucaju, po sokacima razni fenjeri. Svijet se žuri na posijelo, koje je prava slika današnjice. Prijašnjih godina su obično dolazili na posijelo susjedi k susjedi, dok je danas drugačije. Složi se 10-15 kuća, te prirede zajedničko posijelo. Svaku večer druga kuća daje drva i petrolej. Kriza je eto uzrok, da se čak i najstariji običaji mjenjaju.

 

BAPSKA-NOVAK, 1935.godine, HRVATSKI LIST iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC